Povratak

CROLIST L2L (Library to Library)

Uvod :

Pojava Interneta omogućila je transparentno korištenje CLIENT-SERVER tehnologije kako u lokalnim mrežama ( Intranet ) , tako i za komuniciranje CLIENT-a sa SERVERima na velikim udaljenostima. To je vrlo brzo rezultiralo primjenom elektroničkog poslovanja (e-bussiness) u područjima poslovnih, znastvenih, kulturnih i ostalih aktivnosti. Jedna od djelatnosti koja je na Internetu vrlo brzo našla svoje mjesto je bibliotečna struka u knjižnicama. Budući da su bibliotekari još od doba kartičnih kataloga građu katalogizirali u strukturirane informacije pogodne za pretraživanje, pojava World Wide Web-a omogućila im je kako racionalizaciju posla katalogizacije na način da preuzimaju gotove zapise , tako i otvaranje kataloga javnosti stavljajući ga na globalnu mrežu Internet.

Umrežavanje knjižnica u CROLIST-u :

Početkom 1999. godine razvijena je i stavljena u funkciju programska podrška za UZAJAMNU KATALOGIZACIJU i PREUZIMANJE ZAPISA. Do ljeta 2001 bit će u funkciji PRETRAŽIVANJE SKUPNOG KATALOGA HRVATSKIH KNJIŽNICA UMREŽENIH U CROLIST.

Kao platforma CROLIST-a koriste se :

· UNIX

· ORACLE

· Internet

CROLIST se u tehnološkom smislu od prvog dana razvija na ORACLE tehnologiji.

Danas u svijetu na području operacijskih sustava dominiraju dvije tehnologije MS WINDOWS / NT i UNIX , dok u području baza podataka vodeću ulogu igra ORACLE tehnologija. ORACLE osim baze podataka proizvodi i alate za razvoj aplikacija. Za razliku od MS Windows strategije koja počiva na tako zvanim DEBELIM CLIENT-ima na kojima se nalazi cijela aplikacija, dok se samo podaci nalaze na POSLUŽITELJU, ORACLE strategija je TANKI CLIENT na kojem se nalazi samo BROWSER a može raditi pod bilo kojim operacijskim sustavom ( Windows, UNIX, MAC itd.) ili čak bez operacijskog sustava, dok se aplikacija i podaci nalaze na poslužitelju. Cijela arhitektura podijeljena je na tri dijela : CLIENT (Internet Explorer, Netscape Navigator itd.), aplikacijski HTML poslužitelj (aplikativni programi pisani jezikom ćetvrte generacije ili u JAVA ili C jeziku) i poslužitelj na kojem su u ORACLE relacijskoj bazi smješteni podaci.

Ova arhitektura se zbog toga naziva : THREE TIER ( troslojna ). Danas u svijetu postoji velik broj aplikacija razvijenih na Microsoftovoj filozofiji debelog CLIENT-a, ali jednako velik broj aplikacija razvijan je i na ovoj drugoj ( tanki Client + aplikacije na SERVER-u). U knjižnicama je u cijelom svijetu mahom prisutna druga filozofija, pa je to razlog da je većina knjižničnih sustava podržana na UNIX a ne na MS Windows SERVERIMA. Razlog za to je sama priroda knjižnične aplikacije. Karakteristično je da u knjižničnom informacijskom sustavu najveću ulogu igra PREUZIMANJE i PRETRAŽIVANJE podataka. Budući da kroz Internet podatke pretražuju milijuni korisnika koji nemaju na svojim CLIENT-ima instaliranu aplikaciju pretraživanja, jedini način da se to postigne je da oni imaju standardne CLIENT-e ( BROWSER-e). Isto tako, po dvoranama velikih nacionalnih ili sveučilišnih knjižnica, kao i škola i fakulteta, podaci se pretražuju na opremi koja je namijenjena krajnjim korisnicima i kao takva treba biti robusna jer bi zbog brojnosti i dislociranosti njezino dnevno održavanje bilo vrlo skupo i neučinkovito. Isto tako poznato je da je održavanje aplikativnog software-a na radnim stanicama koje rade pod MS Windows-ima vrlo skupo zbog potrebe dolaska stručnjaka ili obuke korisnika kako bi sam mogao nešto instalirati, a i sami Windows-i se svakih 6 mjeseci pojavljuju u novoj inačici. Sve ovo vrlo je važno kada razmišljamo o izgradnji knjižničnog sustava sa svrhom umrežavanja knjižnica na sveučilištima, srednjim ili osnovnim školama. Moramo pri tome biti svjesni dvije činjenice.

Prvo, nivo opće informatičke kulture u nas je vrlo nizak, pa ne možemo očekivati da će svaki knjižničar, đak ili student znati ispravno koristiti opremu koja mu je na raspolaganju. Vrlo je vjerojatno da će kad tad nešto krivo stisnuti i ekran će se zamrznuti. Još je vjerojatnije da će se na računalu naći neki virus. Sve to će u ne malom broju slučajeva zehtijevati intervenciju stručnjaka, a u nekim slučajevima može se dogoditi gubitak podataka ili barem dijela podataka ukoliko postoji BACKUP. Ako sada uzmemo u obzir da u Hrvatskoj ima na tisuće školskih knjižnica, upitajmo se što bi se dogodilo kada bi one imale knjižničnu aplikaciju i podatke na CLIENT-ima, te kako bi trebalo organizirati održavanje svih tih instalacija.

Drugo, svaki aplikativni software, pa tako i knjižnična aplikacija stalno se razvija, što iziskuje potrebu instaliranja novih inačica programa i određene zahvate na podacima. Kako se u slučaju umreženih knjižnica za konzistentno funkcioniranje aplikacije pretpostavlja isovremena zamjena programskih modula na svim instancama aplikacije, u slučaju postojanja aplikacije na velikom broju dislociranih CLIENT-a , takvu zamjenu jednostavno je nemoguće obaviti bez većih zastoja u radu cijelog sustava. Jednako tako opasnost predstavlja i odabir aplikacije koja nije dovoljno stabilna , na pr. novorazvijene aplikacije, jer će otklanjanje nedostataka koji će ubrzo nakon prve instalacije iskrsnuti, postati noćna mora kako korisnika, tako i dobavljača software-a.

L2L i B2B analogija

Postoji još jedno područje masovne primjene standardnog software-a, a to je primjena financijskih (business) aplikacija ( Poznatije su SAP R3 i ORACLE Financials ). Te su se aplikacije do danas uvodile tako da korisnik kupi aplikaciju, poslužitelj i sve licence, zatim vanjski konzultanti instaliraju aplikaciju na njegov poslužitelj, prilagode ju specifičnim potrebama korisnika i obuće kadrove korisnika za rad s njom. To je vrlo skup i dugotrajan postupak, a često u informatički slabije razvijenim sredinama kakva je naša, ne urodi plodom. Razvoj Interneta rezultirao je jednim novim načinom primjene BUSINESS aplikacija. Tvrtke koje prodaju aplikacije, sada na vlastiti server vrlo velikog kapaciteta instaliraju aplikaciju koja podržava velik broj baza podataka (DATA CENTAR), te iznajmljuju uslugu korištenja aplikacije i poslužitelja. Djelatnici zaposleni u trvtkama korisnicama putem Interneta uz sigurnosni prijenos podataka upravljaju poslovnim transakcijama na poslužitelju koji nije njihov i nije u njihovim prostorijama. Ukoliko se transakcija ( na pr prodaja robe ) obavlja s poslovnim partnerom koji je također korisnik ( najmoprimac ) aplikacije na istom ili nekom drugom poslužitelju, ta transakcija se izravno obavi na oba poslovna sustava dvaju ( ili više ) tvrtki. Radi toga se to još naziva i B2B (Business to business). Tvrtka ORACLE je u svojim najnovijim inačicama ORACLE 8i i 9i Application server podržala upravo ovakav režim rada baza podataka i postigla velik tržišni uspjeh.

Ako sada pogledamo što se očekuje od jednog integriranog sustava u jednoj regiji (županiji) ili na jednom sveučilištu, uočit ćemo velike sličnosti s B2B arhitekturom, pa po analogiji dolazimo do L2L (Library to Library) arhitekture :

· potreba preuzimanja zapisa iz jedne knjižnice (baze podataka) u drugu.

· lokalne knjižnice ne trebaju same katalogizirati zapise nego ih preuzimaju od središnje koja ih ima otprije ili ih preuzima iz NSK, odnosno sama ih katalogizira u središnju bazu.

· izbjegavanje instaliranja i održavanja poslužitelja u svakoj knjižnici.

· zaštita podataka na način da se oni ne nalaze u pojedinim knjižnicama gdje su podložni ljudskoj grešci.

· racionalno korištenje licenci ako se radi o malim knjižnicama, koristi se stvaran broj licenci a ne minumum 5 po poslužitelju, jer se operacijski sustav i ORACLE licencira na jednom poslužitelju.

· na strani krajnih korisnika radi se s TANKIM CLIENT-ima ( ALADIN i Browser).

· održavanje aplikativnog software-a za sve knjižnice je na jednom poslužitelju.

· SERVER se može modularno proširiti.

CROLIST L2L ARHITEKTURA :

CROLIST već sada podržava L2L ali na mreži različitih poslužitelja. To je i razumljivo jer se radi o mreži Nacionalne i najvećih županijskih knjižnica. Međutim kada pogledamo jedan stupanj niže i te županijske knjižnice promatramo kao središnje knjižnice regije ili sveučilišta, tada se za njih nameće L2L arhitektura ali na jednom poslužitelju. Središnji regionalni poslužitelji i dalje ostaju umreženi s NSK radi koopretaivne katalogizacije i preuzimanja zapisa na nacionalnom nivou, ali istovremeno postaju središnji sustavi u sustavu lokalne kooperativne katalogizacije i preuzimanja zapisa, s tim da se za te nove knjižnice treba osigurati jedan jači poslužitelj koji može raditi u L2L arhitekturi s većim brojem baza podataka i radnih stanica lokalnih knjižnica povezanih na njega putem Interneta.

U funkcionalnom smislu postiže se :

· svaka knjižnica u sustavu u funcionalnom smislu je potpuno samostalna.

· knjižnice ne moraju katalogizirati zapise nego preuzimaju gotove zapise u svoje baze podataka.

· svaka knjižnica ima vlastiti fond , korisnike i financijsko poslovanje u posudbi.

· lokalno i kroz Internet pretražuju se fondovi pojedinih knjižnica ili SKUPNI KATALOG svih umreženih knjižnica, dakle može se saznati u kojim se sve knjižnicama nalaze koji naslovi, te dali su raspoloživi.

· CROLIST kao sustav omogućuje katalogizaciju ne samo klasične građe (knjiga, članaka ili časopisa) nego i multimedijsku odnosno digitaliziranu građu.

· u L2L arhitekturi potpuno je transparentno na kojoj platformi će se informatizirati ostale funkcije ustanova ( fakulteta ili škola ), budući da CROLIST svoju bazu podataka i aplikativni software ne drži na opremi koja je na lokaciji same ustanove, ali zato za CLIENT-a koristi platformu koja je danas neizbježna u svakoj informatizaciji ( IBM-PC i BROWSER ).

· DATA CENTAR se može modularno proširivati i na taj način početni broj knjižnica može se kasnije po potrebi povećavati.

Povratak